Dejan Stanković

Biografija

Fudbalski gen Dejan Stanković nasledio je od roditelja. Otac Bora igrao je za OFK Beograd, a mama Dragica za zemunsku Slogu. Prve fudbalske pokušaje Dejan je imao u Radničkom iz Nove Pazove, a prvi neuspeh doživeo u Fudbalskom klubu Zemun gde je ocenjeno “da nema dovoljno kvaliteta”. I već tada nazirale su se osobine koje su ga krasile kroz karijeru – odlučnost i samopouzdanje! “Ako ne može u Zemunu, pokušaćemo u Teleoptiku”, glasila je odluka koju je doneo uz dogovor sa tata Borom.

Popularni “optičari”, za razliku od poznatijih komšija, brzo su prepoznali Dejanov talenat. “Kršetnica i dve fotografije – odmah”, glasio je komentar prvog Dejanovog trenera, Dragana Šipke. Prvi golovi, pobede, doveli su i do poziva Crvene zvezde. Legendarni lovac na talente iz Zvezdine fudbalske fabrike, Toma Milićević, kontaktirao je porodicu Stanković. I Deki je, igrom sudbine, baš u “zlatnoj” sezoni 1990/1991. počeo da igra u crveno-belom dresu. Samo četiri godine kasnije, u sezoni 1994/1995, odlukom šefa stručnog štaba Ljupka Petrovića, Dejan Stanković postao je najmlađi prvotimac u istoriji giganta sa “Marakane”. Dogodilo se to 11. februara 1995. godine, na gostovanju OFK Beogradu. Tog dana, Deki je imao tačno 16 godina i pet meseci.

Evropska epizoda protiv nemačkog Kajzerslauterna i pobeda (4:0) u Beogradu definitivno je urezala Dejanovo ime u srcima mnogih generacija zvezdaša. Dogodilo se to tokom jedne od tri seniorske sezone koliko je Dejan odigrao u crveno-belom dresu.

A onda su, u leto 1998. u Rimu sastavljali evropski “tim snova”. Među brojnim asovima koji su tada nosili dres Lacija, mesto je odvojeno i za 20-godišnjeg Dejana Stankovića. Bila je to Dekijeva godina za pamćenje! Prolećni debi u reprezentaciji Jugoslavije (prijateljski meč protiv Južne Koreje u Beogradu) začinjen sa dva gola. Dva meseca kasnije imao je I mondijalski debi na šampionatu sveta u Francuskoj.

Stanovnik “večnog grada”, Deki je bio punih pet i po godina. U zimu 2004, posle dosta borbe sa konkurencijom, za potpis srpskog internacionalca izborio se milanski Inter. Čak 231 utakmicu odigrao je Dejan Stanković za “crno-plave” sa stadiona “Đuzepe Meaca” tokom devet i po sezona koliko je bio igrač Intera.

Najsrećniji Dejanov trenutak u karijeri dogodio se upravo igrajući za tim iz Milana, 22. maja 2010. godine. Na stadionu Real Madrida, “Santjago Bernabe”, odigrano je finale Lige šampiona u sezoni 2009/2010: Bajern – Inter 0:2. Prestižni pehar namenjen najboljem evropskom fudbalskom klubu u sezoni Dejan Stanković nosio  je ogrnut srpskom zastavom.

Od pomenutog debitantskog meča u nacionalnoj selekciji SR Jugoslavije, aprila 1998. u Beogradu, pa sve do završetka igračke karijere 2013. godine, Dejan Stanković odigrao je 103 utakmice za državni tim. Voljom istorije tokom 15 godina reprezentativne karijere igrao je pod imenom tri države: SR Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i konačno Srbije. Poslednji put, u oproštajnoj utakmici, za “orlove” je zaigrao oktobra 2013. godine, u prijateljskoj utakmici protiv selekcije Japana, u Novom Sadu.

Trofeji i priznanja

Titula nacionalnog šampiona

  • Crvena zvezda (1995.), Lacio (2000.), Inter (2006, 2007, 2008, 2009, 2010.)

Pobednik nacionalnog kupa

  • Crvena zvezda (1995, 1996, 1997.), Lacio (2000.), Inter (2005, 2006, 2010, 2011.)

Pobednik nacionalnog Superkupa

  • Lacio (1998, 2000.), Inter (2005, 20006, 2008, 2010.)

UEFA TAKMIČENJA

Pobednik Lige šampiona

  • Inter 2010.

Pobednik Kupa pobednika kupova

  • Lacio 1999.

Pobednik UEFA Super kupa

  • Lacio 1999.

 

FIFA TAKMIČENJA

Pobednik klupskog šampionata sveta

  • Inter 2010.

 

INDIVIDUALNA PRIZNANJA

  • Najbolji fudbaler Srbije 2006, 2010. godine

Trenersku karijeru Dejan Stanković počeo je u italijanskom Udinezeu. U sezoni 2014/2015 „vatru“ trenerskog posla osetio je u ulozi prvog asistenta Andree Stramaćonija. Posle završene sezone u čuvenoj Seriji A ostao je veran fudbalu, ali u izmenjenoj ulozi.

Nova stanica bio je švajcarski gradić Nion odnosno UEFA. Kao funkcioner evropske kuće fudbala preuzeo je brigu o razvoju omladinskog fudbala širom Evrope. Sa istim žarom prihvatio je i taj izazov. Deca najbolje pokreću ljude pa je u Dejanovim idejama jednog dana osvanula i ideja o pokretanju fudbalskog kampa. Tako se „rodio“ – Deki 5. U proleće 2018. godine pokrenut je projekat koji je vrlo brzo privukao pažnju dece i njihovih porodica širom Evrope i sveta.  To je činjenica kojom se Dejan Stanković posebno ponosi.

Energija mladih fudbalera bila je direktan razlog i što se Dejan Stanković nedugo posle završetka igračke karijere vratio u Inter iz Milana. Preuzeo je brigu o mladim fudbalerima Intera, gde je radio uz dugogodišnjeg saigrača i velikog prijatelja, Kristijana Kivua. I, upravo je vreme provedeno na terenu, sa našim dragim kamperima odnosno nadama „nero-azura“ pokrenulo ideju da se posle igračke karijere Dejan Stanković oproba i u ulozi šefa stručnog štaba. Logično – u Crvenoj zvezdi! Zvaničan povratak na Marakanu dogodio se 21. decembra 2019. godine.

Ubrzo su, kao po pravilu, uz Dejana Stankovića počeli da stižu uspesi na terenu i trofeji. Već u prve dve sezone na klupi crveno-belih osvojene su dve šampionske titule i pehar namenjen pobedniku takmičenja u Kupu Srbije.

Скочи на траку са алаткама